Sedes Matricis

Nº 021II · CorpusLestvica 14/302 min čitanja

Stomak

Loš gospodar koga ipak svi vole

Jovan Lestvičnik o stomaku piše najličnije u celoj knjizi. Kaže da, govoreći o njemu, govori protiv samog sebe, i da bi se čudio kad bi se neko oslobodio ove strasti pre groba. Stomak je, po njemu, lukav gospodar: sit je, a viče da mu je malo. Odsečeš mu jednu žilu, on pusti drugu.

Zato ga smatra kapijom mnogih drugih strasti. Iz njega se rađaju telesna strast, okamenjenost srca, prekomeran san, lenjost i mnogo priče. Ko je pratio prethodne stepenike, video je da se stomak već pojavio među majkama gneva i među uzrocima pričljivosti. Ovde dolazi na red sam.

Jovan ne poziva na prezir prema hrani. Hrana je dar, a trpeza mesto zajedništva. Poziva da ti vladaš stomakom pre nego što on zavlada tobom. Znaci da vlada on: jedeš kad nisi gladan, iz umora, nervoze ili dosade. Ne možeš da se opustiš bez pića. Praznike i goste doživljavaš kao izgovor. Posle obilne večere misli su ti teške, a san loš.

Njegov savet je iznenađujuće umeren. Ne kreći naglo: ko odmah pređe na hleb i vodu, liči na dete kome kažeš da u jednom skoku stigne na vrh lestvice. Idi redom. Prvo ostavi hranu koja goji, zatim onu koja raspaljuje telo, a na kraju slatkiše. Jedi zasitno i lako, sedi za obrok i stani pre nego što se preopteretiš. Drži vreme obroka, i nasmej se misli koja te posle večere nagovara da sutra jedeš kasnije. Ako je piće postalo potreba, preseci ga potpuno na određeno vreme, recimo četrdeset dana. Ako ni to ne ide, znak je da je potrebna pomoć, a ne samo volja.

Vladaj stomakom pre nego što on zavlada tobom.

Zamke su stare koliko i ova strast. Gostoprimstvo kao izgovor: Jovan opisuje monaha kome dolazak gosta postaje razlog da i sam jede i pije, a misli da tako krije vrlinu. Danas su to poslovni ručak i proslava. Stomak se uz to otima sa taštinom: prvi te tera da prekineš post, druga da ga pokažeš. Zato posti tiho. A ko ima dijabetes, pritisak ili drugu bolest, post i promenu ishrane dogovara sa lekarom.

Post Jovan naziva svetiljkom duše i stražarem uma. Znak da si se popeo: jedeš kad je vreme za jelo, a ne kad te uhvati nervoza. Možeš da proslaviš bez preterivanja. Piće ti ne treba da bi se opustio. A jedan zajednički obrok nedeljno sa porodicom, bez telefona, vraća hrani ono zbog čega postoji: da okuplja.

Ostaje pitanje: ako stomak otvara kapiju telesnoj strasti, kako se čuva čistota?

N. Ž.